Lektorisanje i korektura – u čemu se razlikuju?
12. 3. 2018.
Razlika između lektorisanja i korekture mnogima nije poznata, iako se radi o dva odvojena pristupa ispravljanju tekstova. Iz ovog članka možete da saznate, u čemu se ova dva pojma razlikuju!
Korektura
Za korekturu je u idealnom slučaju zadužen korektor, koji poznaje i pravilno primenjuje pravopisna pravila datog jezika i principe ispravnog kucanja i formatiranja teksta (ne, program za proveru pravopisa nije dovoljan). Korektori treba da obezbede, da čitaoci dobiju tekst, koji je formatiran savršeno i nije pun pravopisnih grešaka i grešaka u kucanju.Korektura (bez lektorisanja) je potrebna, kada pisac piše na svom maternjem jeziku i siguran je u jezičku ispravnost teksta, ali smatra, da bi bilo korisno, da i stručnjak pregleda tekst, kako bi eliminisao manje greške u pravopisu ili u kucanju.
Lektorisanje
Lektorisanje obuhvata potpunu kontrolu sa sadržajnog, stilističkog i jezičkog aspekta. Razlikujemo stručno i jezičko lekturisanje.Stručno lektorisanje obavlja drugi stručnjak, koji se fokusira na sadržaj teksta i na tačnost činjenica, teorija i zaključaka u tekstu. Naša agencija se ne bavi stručnim lektorisanjem, stoga ćemo se u nastavku teksta fokusirati na jezičku lekturu.
Kad je potrebna stručna lektura?
Stručna lektura je potrebna, kada pisac ne piše na svom maternjem jeziku, ako se radi o prevodu, ili ako pisac nije siguran u svoje znanje jezičkih i gramatičkih pravila, ili zbog nedostatka vremena samo „sklopi” neki tekst na brzinu i očekuje, da ga lektor dovede u red.Lektorisanje prevoda
Radi se o detaljnom procesu, koji zahteva mnogo vremena. U procesu lektorisanja lektor upoređuje originalni tekst sa prevedenim tekstom. Cilj lektorisanja nije izrada prevoda, već unapređenje kvaliteta prevedenog teksta.Lektorisanje se predlaže u slučaju prevođenja web stranica, online prodavnica, marketinških materijala ili ugovora.
Korektura ili lektorisanje?
Oba! Samostalno ni jedno od njih ne daje savršene rezultate – nije dovoljno, da u tekstu nema grešaka u kucanju, ako su rečenice predugačke, smisao teksta nije jasan ili rečenice ne zvuče prirodno; a nije dovoljno ni da tekst bude jezički savršen, ako je pun grešaka u kucanju.Da sumiramo: kod korekture ne obraćamo pažnju na sadržaj i smisao rečenica, ispravljamo pravopisne greške i greške u kucanju. Kod lektorisanja se fokusiramo na rečenice, na njihovu jezičku ispravnost, zvučnost i razumljivost. Iako ove dve aktivnosti nisu istovetne, najbolje rezultate ćemo postići, ako ih vršimo zajedno.